
Ponovno sam pogledala 121 epizodu i promijenila mišljenje o finalu
Postoje serije koje pogledate jednom i krenete dalje. A postoje i one koje vas natjeraju da im se vratite nakon dvadeset godina. Konačno sam si ispunila želju i pogledala Izgubljene (Lost) po drugi put. No big deal, samo što meni jest jer trebalo je naći vremena za 121 epizodu u novim životnim okolnostima. Kad je serija izašla, išla je svaki tjedan, a ja nisam imala nijednu brigu na svijetu, a sada, više od 20 godina nakon što je izašla, već sam sredovječna osoba s malim djetetom, a pojam bindžanja je odavno ušao u naše živote.

Uglavnom, s tako velikim vremenskim odmakom i s gorkim okusom koji je na mene ostavilo dugoočekivano finale te 2010. godine i ‘čekaj, oni su cijelo vrijeme mrtvi i u čistilištu što smo odmah znali’ moment, pa bjesomučno surfanje forumima u potrazi za objašnjenjima, i zašto je olupina aviona na kraju ako su neki ipak živi – sada sasvim druga priča.
Zašto je Lost danas još bolji
Toliko fenomenalna priča o iskupljenju, nadi, životu, ljubavi. Predivno karakterizirani likovi, puno sjajnih pojedinaca (Sawyer, ‘Dude’, Sayid, Kwan, pa kasnije Miles, Desmond, Lapidus i naravno – Jack koji sve povezuje kao ljepilo grupe, rodjeni vodja koji to ne želi biti, prigodno podcrtano prezimenom Shepard).
Dijalozi duhoviti baš koliko treba, scenarij koji u jednom trenutku prati tri različite radnje u različitim vremenima sa svim tim likovima i misterijama i Crnim dimom i silama koje se moraju nekako objasniti, povezati. Plus, cliffhangeri iz epizode u epizodu, a između sezona je bilo praktički nemoguće dočekati novu zbog ovisnosti i napetosti koju je serija stvarala (sad je bindžanje to srećom sredilo ili možda nije jer sam od silnih gledanja, kunem se, par puta sanjala da sam u istom problemu s njima na otoku).
Sve drži vodu, na sva se pitanja odgovorilo, nije ostala nijedna rupa u scenariju, ništa nije ostalo visiti u zraku. A trebalo je to sve povezati, ne dozvoliti da se u 6 sezona i 121 epizodi raspadne (plus štrajk scenarista koji je drastično smanjio zadnje sezone). Divim im se, stvarno.

Finale Losta danas ima više smisla
I za kraj veliko ‘The End’ finale od sat i pol. Neki su bili zadovoljni, neki nisu. Ja nisam bila te 2010. Sada pak mislim da je to jedno od najboljih finala serija koje sam ikada vidjela. Danima sam razmišljala o tome i kako su predivnu priču ispričali. Jackov ulazak u crkvu na kraju, zbunjenost, kako se vrte kotačići u njegovoj glavi dok spoznaje da je zapravo mrtav, gotovo da se može opipati. Život, ljubav, smrt, iskupljenje, druga šansa.
Savršeno ispričano kroz priču o preživljavanju na pustom otoku, koji s vremenom postaje puno, puno više. Za mene 10/10.
Ako volite kultne serije, pročitajte i moj osvrt na Seinfeld i Curb Your Enthusiasm.








