Zašto žene više vole gledati true crime nego muškarci?

A nema veze s fascinacijom nasiljem

Ako otvorim Netflix, velika je šansa da ću prije kliknuti na The Staircase nego na novu romantičnu komediju. Ili, kao ovih dana, na The Idaho Murders: College Nightmare.

Nikad nisam razumjela zašto nakon napornog dana umjesto lagane serije često završim uz dokumentarac o ubojstvu. Onda sam shvatila da nisam jedina. Koliko god to zvučalo paradoksalno, upravo su žene najveća publika true crime dokumentaraca, podcasta i knjiga. A razlog, barem prema psiholozima, nema puno veze s fascinacijom nasiljem.

Što kažu psihološka istraživanja?

Jedno od najcitiranijih istraživanja na tu temu proveli su psiholozi Amanda M. Vicary i R. Chris Fraley sa Sveučilišta Illinois. U pet povezanih studija pokazali su da žene doista češće od muškaraca biraju true crime sadržaj, dok muškarci češće posežu za drugim oblicima nasilne fikcije ili akcijskim sadržajem. No još je zanimljivije ono što su otkrili nakon toga. Žene nisu najviše zanimali krvavi detalji niti sam počinitelj. Najviše su ih privlačile priče koje objašnjavaju motiv zločina, psihologiju počinitelja, način na koji je žrtva preživjela ili što je mogla učiniti da izbjegne napad. Drugim riječima, pokušavale su razumjeti obrazac. 

Ovaj je slučaj doživio nekoliko verzija dokumentaraca
Foto: Netflix

Amanda Vicary to je kasnije sažela jednom rečenicom koja se često citira kada se govori o ovom fenomenu:

– Žene kao da žele čitati o preživljavanju – bilo kako spriječiti zločin ili kako ga preživjeti. To možda objašnjava i zašto posljednjih godina među najgledanijim naslovima nisu dokumentarci koji glorificiraju serijske ubojice, nego oni koji seciraju istragu i psihologiju slučaja

Zašto su The Staircase i Idaho Murders tako gledani?

The Staircase gotovo opsesivno analizira forenziku, sudski proces i svaku sitnicu koja bi mogla promijeniti tijek istrage. The Idaho Murders: College Nightmare fokus vraća na četvero mladih ljudi čiji su životi brutalno prekinuti i na pitanja kako je do tragedije uopće moglo doći. 

Mislim da postoji još jedan razlog o kojem se manje govori. True crime, kada je napravljen kvalitetno, zapravo nije priča o zločinu. To je priča o ljudima. O odnosima, intuiciji, psihologiji, policijskim pogreškama, forenzici i pokušaju da se iz kaosa složi smisao. Zato najbolji dokumentarci više nalikuju velikoj psihološkoj studiji nego hororu. Naravno, postoji i druga strana medalje.

Granica između ozbiljnog dokumentarca i eksploatacije tuđe tragedije danas je tanja nego ikad. Posljednjih godina snimljene su desetine true crime serija koje od počinitelja stvaraju gotovo pop-kulturne zvijezde. Meni su puno zanimljiviji oni dokumentarci koji u prvi plan stavljaju činjenice, žrtve i istragu, a ne senzacionalizam. Možda upravo zato najbolji true crime nije onaj nakon kojeg ne možete zaspati, nego onaj nakon kojeg još danima razmišljate o ljudima čije su se priče doista dogodile.

JOŠ IZ RUBRIKE