Već neko vrijeme pokušavam napisati nešto o Seinfeldu i Curb Your Enthusiasmu. Za mene su to dvije najbolje humoristične serije svih vremena. Ne zato što su najgledanije ili najnagrađivanije, nego zato što ni nakon svih ovih godina nisu izgubile ono najvažnije – sposobnost da vas nasmiju na situacije koje ste i sami barem jednom proživjeli.
Seinfelda sam u realnom vremenu zapravo uhvatila tek u posljednjim sezonama. Opsesija je krenula početkom 2000-ih, kada sam ga pogledala od početka do kraja. I još jednom. I još jednom. Danas mislim da znam gotovo svaku epizodu napamet.
Godinama su ga opisivali kao “seriju ni o čemu”, a zapravo je riječ o seriji o svemu. Doslovno ne postoji svakodnevna situacija koju Jerry Seinfeld i Larry David nisu pretvorili u komediju – čekanje u redu, parkiranje, spojevi, prijateljstva, sitne laži, neugodni razgovori ili društvena pravila koja svi slijedimo, a rijetko propitujemo.
George Costanza, nastao prema Larryju Davidu, jedan je od najbolje napisanih televizijskih likova svih vremena. Tu su naravno Jerry, Kramer, Elaine i cijela galerija nezaboravnih sporednih likova – Newman, Frank i Estelle Costanza, Jackie Chiles, Ujak Leo ili legendarni Soup Nazi. Čak i likovi koji se pojave u samo jednoj epizodi ostaju dio televizijske povijesti.
Posebno mjesto zaslužuje i Julia Louis-Dreyfus. Malo je poznato da dolazi iz iznimno bogate obitelji i da nikada nije morala raditi. Umjesto lagodnog života odabrala je karijeru komičarke osamdesetih godina, kada ženama u tom žanru nije bilo nimalo lako. I zbog toga je još više cijenim.
Ono što me oduvijek fascinira jest činjenica da su glavni likovi zapravo – grozni ljudi. Sebični, sitničavi, tašti i često potpuno lišeni empatije. Pa zašto ih onda toliko volimo?
Zato što u njima prepoznajemo sebe. Ne svoju najbolju verziju, nego onu koju pokušavamo sakriti. Male mane, iracionalne reakcije, sitne ljubomore i apsurdne principe koje svi imamo. Seinfeld ih samo bez milosti stavlja pod povećalo.
A onda je stigao Curb Your Enthusiasm.
Ako vam Seinfeld ne sjedne odmah, postoji šansa da će vam Curb biti još zahtjevniji. Ali kada vas jednom osvoji, teško ćete pronaći išta slično.
Larry David na HBO-u dobio je potpunu kreativnu slobodu i napravio seriju bez gotovo ikakvih ograda. U 12 sezona, raspoređenih tijekom čak 24 godine, ismijao je društvena pravila, političku korektnost, vlastite mane i apsolutno sve oko sebe. Ono što je posebno fascinantno jest da serija ni nakon više od dva desetljeća nije izgubila svježinu.
Često sam se pitala koliko Larryja ima u televizijskom Larryju. Mislim da je odgovor vrlo jednostavan – gotovo sve. Baš kao što je George Costanza ekstremna verzija naših slabosti, tako je Larry David u Curbu verzija čovjeka koji izgovori baš ono što većina nas samo pomisli.
Možda je upravo zato ove dvije serije tako lako gledati iznova. Nisu samo smiješne. One nas podsjećaju koliko su ljudi apsurdni, koliko smo puni kontradikcija i koliko je zdravo ponekad se nasmijati vlastitim manama.
I zato nemam veliki zaključak. Samo preporuku. Ako ih nikada niste gledali, počnite. Ako jeste, pustite nasumičnu epizodu.
Neke serije zabavljaju. Seinfeld i Curb Your Enthusiasm već desetljećima rade nešto puno vrijednije – podsjećaju nas da se ne shvaćamo preozbiljno.
JOŠ IZ RUBRIKE
shopping računicaZašto mislim da su čizme od 1000 eura zapravo opravdana kupnja
pametna kupnjaKako prestati kupovati stvari koje ne nosimo?
psihologija shoppingaZašto nam je tako teško prestati kupovati odjeću?
internet
