
Dok se svake godine raspravlja o tome kada je pravo vrijeme za božićno ukrašavanje, ja svoj bor kitim već krajem listopada. Evo zašto
Svake se godine iznova vodi ista rasprava o tome kada početi s blagdanskim uređenjem, kada se kiti bor i što je prerano. Za mene nema neke dvojbe jer bor vadim iz kutije krajem listopada ili tijekom prvog tjedna studenoga i to mi je pod normalno, na koliko se neki čudili, da ne kažem zgražali.
Pomalo mi je, naime, nepotrebno ograničiti uživanje u božićnom boru na nekoliko dana ili koji tjedan prije Božića. Ako već imam ukrase koje volim, ako sam se potrudila sve postaviti i ako mi pogled na lampice navečer dok smo svi na okupu pričinjava zadovoljstvo, zašto bih čekala? Ne zamaram se time je li nekome prerano. Uostalom, svatko ima svoj način na koji ulazi u blagdansko raspoloženje.

Bor koji traje već šest godina
Kod mene nema velikih promjena ni sezonskog eksperimentiranja. Volim klasičan, velik, zeleni bor. Uzela sam ga u Dobrom partneru taman prije nego što su cijene počele letjeti u nebo, ali svejedno je bio među skupljima, tada oko 1800 naših dobrih starih kuna. Još uvijek izgleda odlično unatoč sklapanju i sve se grančice dobro drže.

Što se ukrasa tiče, unatoč trendovima, moje su boje crvena, zlatna i zelena, to je osnova. Svake godine obavezno kupim nekoliko novih. Neki su sasvim povoljni, drugi su nešto skuplji, ne ‘diskriminiram’ ukrase po imenu dućana ili brenda, kupujem što mi se svidi i što mislim da će ipak izdržati par sezona. Imam već prilično veliku kolekciju i teško mi je odoljeti svakom novom ukrasu koji mi se svidi. Ako gledamo brojnost nekih motiva, ispada da najviše volim medvjediće, Djedove Mrazove, kristalne i personalizirane ukrase, a posebno one koje donosim s putovanja. Jedan od najdražih kupila sam u Salzburgu. Platila sam ga 30 eura, što možda zvuči pomalo suludo za ukras koji je prilično malen, ali da tek vidite dućan u kojem sam ga kupila, znali biste da sam zapravo dobro prošla.
Zašto djeca vole skupljati ‘bezvrijedne’ stvari?

U kolekciji imam i ukrase koji se mogu pronaći samo u određenoj seriji ili boji, pa se ponekad dogodi da kupim dva ista motiva u različitim varijantama. Tako se godinama stvara jedna prilično šarolika zbirka u kojoj svaki ima svoje mjesto. Ne pokušavam da svi budu iz iste kolekcije niti da bor svake godine izgleda kao fotografija s Pinteresta. Dapače, draže mi je kada se na njemu vidi da se skupljao godinama. U posljednje vrijeme pratim i grupe u kojima ljudi prodaju svoje vintage ukrase, ali još se nisam odvažila na kupnju, iako ima zaista zanimljivih opcija.
Tri jednostavna trika zbog kojih će vaš dom mirisati na jesen, bez kupovnih osvježivača



Najveći posao je zapravo postavljanje
U boru realno uživa cijela moja obitelj, a Roko (5) najviše voli vlakić, koji se zajedno s željeznicom namontira na bor. Taj sam ukras donijela iz Barcelone s jednog poslovnog putovanja (bolje reći donijela kutijetinu tegleći je preko Frankfurta jer me bilo strah da se ne strga u predanoj prtljazi) i postala je njegov omiljeni dio blagdanskog uređenja.
Sočan kolač s višnjama: Jednostavan recept za svaki dan

Proces je otprilike sljedeći – moram naći manje zahtjevan dan u kojem nema nikoga doma barem 4 do 5 sati u komadu jer su pripreme zapravo najgori dio i u tome uopće ne uživam. Izvaditi bor i sve kutije s ukrasima, osloboditi prostor, rasporediti ukrase i imati dovoljno vremena i mira da se sve napravi kako treba. Pri ruci obavezno treba imati i usisavač.



Obično krećem s montažom bora koji se sastoji od stalka i tri dijela, slijedi montaža željeznice i figura Djeda Mraza, a nakon toga ukrasne grane. Tek onda kreću ukrasi. Krupniji prema dolje, sitniji u gornjim dijelovima, lomljivi – daleko od Roka ili prolaza na kojem bi mogli stradati. Za kraj idu lampice (neki ih stavljaju i na početak). Nije baš jednostavno i definitivno dugo traje. To je ujedno i faktor zašto mi se ne da prolaziti to za samo par tjedana.

Osim toga, iskreno, volim imati okićeni bor, upaliti lampice i gledati ga ‘tu negdje’ dok obavljam sasvim obične stvari. Ne treba mi poseban povod ni datum u kalendaru. Početak studenoga za mene je sasvim dobro vrijeme za to.
Foto: privatni album






