Često već nakon prvih nekoliko minuta znamo želimo li s nekim nastaviti razgovor ili bismo najradije pobjegli
Netko nam može biti zanimljiv već nakon prvih nekoliko sekundi, prije nego što smo s njim uopće razmijenili nekoliko rečenica, dok nam druga osoba iz nekog razloga jednostavno ne sjeda – iako ne možemo objasniti što nam točno smeta.
Ponekad je dovoljan nečiji izraz lica, način na koji govori, pogled, držanje ili način na koji se odnosi prema ljudima oko sebe da odmah pomislimo ‘sviđa mi se’. Kod nekog drugog možemo imati potpuno suprotan osjećaj, čak i kada nam nije napravio ništa konkretno. I zanimljivo je da taj prvi dojam često nastaje prije nego što uopće imamo dovoljno informacija da bismo osobu stvarno upoznali.
U nekoliko sekundi stvaramo sliku o osobi
Naš mozak vrlo brzo pokušava procijeniti druge ljude, među ostalim i djeluju li nam kao osobe kojima možemo vjerovati te koliko ih doživljavamo toplima, odnosno dobronamjernima. Upravo su toplina i kompetentnost dvije dimenzije koje imaju važnu ulogu u tome kako stvaramo dojmove o drugima.
Koliko brzo donosimo takve procjene pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Science 2006. godine. Sudionici su fotografije nepoznatih lica gledali samo 100 milisekundi, odnosno desetinku sekunde, a njihove procjene određenih osobina u velikoj su se mjeri podudarale s procjenama nakon duljeg gledanja.
To, naravno, ne znači da možemo u nekoliko sekundi otkriti kakav je netko ‘zapravo’. Prvi dojam može biti uvjerljiv, ali i potpuno pogrešan. Mnogo smo bolji u stvaranju brzog dojma nego u stvarnom procjenjivanju nečije osobnosti na temelju nekoliko sekundi susreta.
Možda nam se sviđa jer nam djeluje poznato
Jedan od razloga zbog kojih nam netko odmah može biti simpatičan jest i osjećaj poznatosti. Ne mora izgledati identično osobi koju poznajemo – dovoljan može biti način govora, ponašanja ili neka druga karakteristika koja nam je već poznata i ugodna.
Psihologija poznaje i takozvani ‘učinak pukog izlaganja’: ponavljana izloženost nekoj osobi ili podražaju može povećati našu sklonost prema njemu, osobito ako prema njemu od početka nemamo negativan stav.
Sličnost također može imati važnu ulogu. Ljudi se često osjećaju privučenijima osobama za koje vjeruju da s njima dijele nešto važno – interese, vrijednosti ili način razmišljanja. Zanimljivo je da za taj osjećaj nije uvijek nužno da sličnost stvarno postoji.
– Dovoljno je da vjerujemo da s drugom osobom dijelimo neku važnu karakteristiku da bismo prema njoj mogli osjetiti veću privlačnost – rekao je psiholog Charles Chu, autor istraživanja o tome kako percipirana sličnost utječe na privlačnost među ljudima. Zato ono ‘ne znam zašto, ali odmah mi je sjeo’ možda i nije potpuno nasumičan osjećaj. Naš mozak u vrlo kratkom vremenu skuplja velik broj sitnih signala i od njih stvara početnu procjenu.
Ali prvi dojam ipak nije isto što i poznavanje osobe. Netko tko nam je odmah simpatičan može nas nakon nekoliko susreta razočarati, dok osoba koja nam u početku nikako nije ‘sjela’ s vremenom može postati netko s kim ćemo izgraditi odličan odnos.
I možda je upravo zato prvi dojam toliko zanimljiv: govori nam puno o tome kako mi doživljavamo druge, ali ne nužno i o tome kakvi su oni zaista.
JOŠ IZ RUBRIKE
cool mjestoNovi restoran u centru: Pasta Rhymes spojio je domaću tjesteninu i old school hip-hop
intervjuMarija je prije četiri godine Zagreb zamijenila za Dubrovnik: Živim na jednom od najljepših mjesta na svijetu
zimski ugođajNajljepše što ćete danas vidjeti: Ski tapete Josipe Maras i Mateje Kovač
najava
