
Imamo pune ormare, često nosimo samo dio garderobe, a ipak nam se čini da nam baš taj novi komad treba
Koliko ste puta otvorili ormar i zaključili da nemate što odjenuti, a pritom jedva možete zatvoriti vrata? Problem možda nije u tome što nemamo dovoljno odjeće, nego u tome što smo navikli stalno tražiti nešto novo. Kupovanje odjeće nije samo praktična odluka. Odjeća je povezana s našim identitetom, raspoloženjem i načinom na koji želimo izgledati drugima. I upravo zato kupnja novog komada može biti puno više od jednostavnog ‘treba mi majica’.
Novi komad ne kupujemo jer nam treba
Istraživanja impulzivne kupnje pokazuju da na odluku ne utječe samo potreba za proizvodom. Važni su i raspoloženje, emocije, cijena, marketinški poticaji i sam kontekst u kojem nešto kupujemo. Velika meta-analiza objavljena 2020. u u časopisu Journal of the Academy of Marketing Science, koja je obuhvatila više od 75.000 potrošača pokazala je da su upravo kombinacija unutarnjih psiholoških čimbenika i vanjskih marketinških podražaja važni pokretači impulzivne kupnje. Zato se ‘samo ću pogledati’ tako lako pretvori u novu košulju, haljinu ili cipele u košarici.

Instagram i TikTok dodatno su promijenili način na koji kupujemo odjeću. Više ne moramo otići u trgovinu da bismo nešto poželjeli – dovoljno je da nam se isti model nekoliko puta pojavi u feedu. Istraživanje o impulzivnoj kupnji mode među generacijom Z pokazalo je da oglasi, influenceri i sadržaj drugih korisnika mogu izazvati pozitivne emocije koje zatim potiču impulzivnu kupnju.
Drugim riječima, ne tražimo uvijek odjeću – ponekad odjeća pronađe nas. A kada neki komad počnemo viđati posvuda, lako možemo steći dojam da ga svi imaju, da je trenutačno važan i da ga moramo kupiti dok još možemo.

‘Rasprodaje se’ stvara osjećaj hitnosti
Još jedan razlog zbog kojeg teško odolijevamo je osjećaj da moramo odlučiti odmah. ‘Limited edition’, ‘zadnji komadi’, ‘samo danas’ ili ‘još 2 komada’ stvaraju osjećaj oskudice. Istraživanja fast-fashion potrošnje pokazuju da upravo percepcija ograničene količine ili vremenski ograničene ponude može pozitivno utjecati na stav prema kupnji i potaknuti impulzivno ponašanje. Problem je što se tada više ne pitamo ‘sviđa li mi se ovo dovoljno da ga kupim?‘, nego ‘što ako ga više ne bude?’.
A to nije ista odluka.
Ponekad zapravo kupujemo osjećaj
Kupovina može biti i način da nakratko promijenimo raspoloženje. Istraživanja online kupovanja mode pokazala su da se impulzivna kupnja kod mlađih potrošača može povezati i s dosadom: pregledavanje proizvoda i samo klikanje postaju način da se prekine monotonija.
Zato se lako dogodi poznati scenarij: nemamo nikakav plan kupovati, otvorimo aplikaciju samo na pet minuta i pola sata kasnije gledamo novu košaricu.
Najzanimljiviji dio cijele priče je ono što se događa nakon kupnje. Novi komad kratko vrijeme donosi osjećaj novosti, ali taj osjećaj ne traje zauvijek. Zato jedna kupnja ne rješava problem ‘nemam što odjenuti’ – samo ga nakratko odgađa. To, naravno, ne znači da je svaka kupnja odjeće loša niti da trebamo prestati kupovati. Problem nastaje kada kupujemo automatizmom, bez stvarne potrebe ili zato što se bojimo da ćemo nešto propustiti.
Možda je zato korisnije prije svake kupnje postaviti jedno jednostavno pitanje: Da ovaj komad danas ne vidim na Instagramu ili TikToku, bih li ga i dalje željela? Ako je odgovor ne – možda vam zapravo nije nedostajao još jedan komad odjeće. Samo vam je nedostajao novi razlog da otvorite shopping aplikaciju.








